Često odlutam, pobjegnem, spotaknem se a da nisam ni primijetio.
Opravdam taj postupak i nastavim dalje. Pomislim : „ Samo sam čovjek“. I ostane na tome.
Ti šutiš i promatraš. A ja.. Ja i dalje radim po svom. Shvaćam i doživljavam ovaj život kao jedan jedini, kao da ništa više ne postoji i kao da sam odgovoran za sve što mi se događa. Na sve mogu utjecati. To mislim.
Ne mislim da si Ti uz mene i da zapravo sve polazi od tebe. Zaboravljam kako si ti cijelog mene stvorio i da ti je poznato sve što radim i što ću raditi. Zaboravim da si blizu.
A Ti si uvijek blizu i nikad nisi bio daleko kao ja od tebe... uvijek si blizu i uvijek ćeš to biti. Ja sam ipak samo čovjek , a Bog, Bog si ti....
Lj. Ivančić
