Oče,
dovoljan je samo tren
da prisjetim se u čijoj sam zagrljena ruci
i da mi je darovan sadašnji trenutak
da spoznam kako se brodi u mirnoj luci.
I sve nepremostive klisure sjena
odjednom se čine puno manje,
a bedemi satkani bremenom sumnje
zatitraju baš kao daleke sanje.
I osjetim da je život daleko više
od onog što o njemu mislim ili znam,
i da bivanje se kuša u plesu trenutka
koji je baš meni mudro darovan.
I želim se buditi u Tvojoj istini,
očima koje su plakale pogledati svijet.
I želim rasti u predanju
kroz život nov, preobražen,
radostan i svet.
K. Beljan
