Tražim istinu
u krletci vremena,
od vlastite sjene
pokušavam se skriti.
Gledam prostranstva
pod maskama življenja
u kojem imati
nadvisuje biti.
Silazim u dubine
vlastite istine,
ostajem bez svega
što opipljivim me steže.
Slušam glasne misli,
strahove i brige,
grlim sjenu
što za prašinu me veže.
I ovdje pronalazim
oazu mira
gdje trule grane
zemnih čežnji
polako zelene.
U počinku ovom
natapam izvore duše,
u zaklon Tvojih krila
stavljam svoje
nemirne sjene.
K.Beljan










