Čekam Tebe,
moj Bože,
Tebe koji opet imadeš doći.
Čekam usred
predstave života,
gdje glumci
na pozornici časti
istinu olako gaze.
Čekam u bespućima,
gdje osmjesima lažnim
igraju se vjetri
i od guranja su
k tronu
ugažene staze.
Tražim Tebe,
moj Bože,
Tebe koji opet imadeš doći.
Tražim usred
iluzije svijeta,
gdje duše
iza mračnih kulisa
svjetlosti olako prkose.
Tražim u mrakovima,
gdje suzama lažnim
igraju se kiše,
a lica
skrivena krinkom
vlastitu bijedu nose.
Čekam Tebe,
moj Bože,
Tebe koji čekaš
da ostanemo sami.
I nalazim Te
u istini
vlastitoga srca,
onkraj lažnih ideala,
privida i buke.
I osjećam Život
da život mi vraća –
tonem u Tvoje
ispružene ruke.
Kaja Beljan
