Uvijek, iznova dolazi jesen, i podsjeća nas raznolikost i životnu vrijednost. Raznolikost u prirodnom svijetu, boje, mirisi i zvukovi, zrelo voće, suho lišće, gole grane, bilježe svoj zreli stadij. Ponovno će se zeleniti u proljeće. Naši životi su nalik jeseni i proljeću. Dolazimo do spoznaja, imamo priliku shvatiti, zatim djelovati i pokušati ispočetka. Jesen nam je osvrt, onaj životni, zreli, božji..

Ujesen se događaju različite promjene, u skladu s prirodnim svijetom, mijenjamo se i mi, svjesni smo svoje prolaznosti. Kao da listopadske kiše potaknu unutarnju tugu,  a ona mora izići van. Molitva u skrušeno doba djeluje, u onom mirnom stanju, skrušimo se, olakšajmo dušu. 

Ovo godišnje doba nazvano je i vremenom zahvalnosti. Zahvaljujemo za kruh i ostale plodove. Zahvaljujemo i za život, najveći dar s neba. Zahvaljujemo na sadašnjosti, prošlosti, kakva god ona bila. Trebamo čekati dozrele plodove, darove, imati strpljenja, ne predavati se odmah u početku. Nije lako prihvatiti iznenadne situacije, teške trenutke, nije lako čekati dugo svoju još neostvarenu želju, nije lako trpjeti...  Život nas uči čekanju, ostvarenju, pronalasku,  traganju, nadi.  Želja za sretnom budućnosti i blaženoj sadašnjosti vodi čovjeka kroz ovaj život. Naredbe postoje, stadiji prolaze, godišnja doba slikovito prikazuju.  O jeseni divna, budi nam plodonosna i sva mirisna i blaga, Bože budi nam milosrdan, darivaj svoju djecu...

Lj. Ivančić